Heliko bakterija (Helicobacter pylori) se nastanjuje u želucu čoveka. Za razliku od drugih mikroorganizama, njoj ne smeta kisela sredina i u želucu može da se zadrži godinama. Neke zaražene osobe uopšte nemaju tegobe. Ali ako se infekcija heliko bakterijom razvije, najčešći simptomi su mučnina, bol u želucu, nadimanje, gubitak apetita i loš zadah. Poznato je i da hronična infekcija heliko bakterijom može da izazove čir, pa čak i karcinom želuca.
Kada kod pacijenta postoji sumnja na infekciju ovom bakterijom, on se upućuje da uradi test na heliko bakteriju. Ako je test na heliko bakteriju potvrdio njeno prisustvo, pacijent pije odgovarajuću terapiju. Zatim, najčešće 2-4 nedelje po završetku tretmana, ponovi test na heliko bakteriju, kako bi se utvrdilo da li je došlo do izlečenja. Postoji više načina na koje se može utvrditi prisustvo heliko bakterije. Neinvazivnim metodama: urea izdisajni test, pregled krvi, pregled stolice, i invazivnom metodom – endoskopski pregled i uzimanje uzorka – biopsija. Odabrani lekar preporučuje koji test na heliko bakteriju treba da se uradi.
Saznajte koje sve vrste testa postoje i kako se obavlja test na heliko bakteriju.
Test na heliko bakteriju iz daha (urea izdisajni test)
Jedan od načina na koji se otkriva heliko bakterija je test na dah, odnosno izdisajni test. Jednostavan je, potpuno bezbolan i rezultat se dobija u toku jednog dana. Zasniva se na aktivnosti jednog enzima heliko bakterije – ureaze. Ureaza pomaže heliko bakteriji da opstane u kiseloj sredini koja vlada u želucu, jer iz uree brzo oslobađa dva molekula amonijaka, koji neutralizuju kiselu sredinu, kao i jedan molekul ugljen-dioksida.
U ovom testiranju, pacijent popije tabletu sa ureom koja ima bezbedan, neradioaktivni izotop ugljenika 13C. Uz pomoć Helicobacter pylori ureaze, ova urea se razlaže, a nastali ugljen-dioksid (13CO2) se može apsorbovati u crevima ili eliminisati izdisajem. Sakuplja se vazduh koji je pacijent izdahnuo nakon uzimanja tablete sa ureom i u njemu se odredi količina nastalog ugljen-dioksida. Četiri nedelje pre ovog testiranja, pacijent mora da prestane da uzima antibiotike i preparate bizmuta, a najmanje dve nedelje pre i terapije koje smanjuju kiselinu u želucu i gorušicu (inhibitori protonske pumpe, H2 blokatori). Takođe, pacijent ne sme da jede šest sati pre testa. Ako se ovi uslovi ne ispoštuju, može se dobiti lažno negativan rezultat. Test se koristi i za dijagnozu Helicobacter pylori infekcije i za praćenje efikasnosti terapije. Ovaj test je veoma pouzdan i pokazuje prisustvo trenutne infekcije heliko bakterijom. Prosečna cena ovog testa je oko 3500 din.
Test na heliko bakteriju iz krvi
Drugi način za otkrivanje ove bakterije je pregled krvi, odnosno serološki test za određivanje antitela na Helicobacter pylori.
Kada se u organizmu nađu različiti „napadači“ (antigeni), kao što su na primer bakterije i virusi ili neki njihovi delovi, naše telo odgovara tako što pokreće imuni odgovor i stvara antitela koja se bore protiv njih. Postoji nekoliko različitih grupa antitela (IgM, IgG, IgA, IgE i IgD). Svaki „napadač“ izaziva stvaranje jedinstvenog antitela, koji se može godinama zadržati u krvi. Uobičajeno se infekcije prate određivanjem IgM i IgG antitela u serumu. IgM antitela se stvaraju pri prvom susretu sa „napadačem“ i predstavljaju početnu fazu infekcije. Kada količina IgM antitela počinje da opada, stvaraju se IgG antitela. Prisustvo IgG antitela u serumu pokazuje da infekcija prolazi ili je prošla, odnosno da se organizam već susreo sa tim „napadačem“. IgA antitela se formiraju lokalno u sluzokoži očiju, pluća, organa za varenje (želudac), usta, itd. Ona oslikavaju trenutnu infekciju, ali njihova koncentracija u serumu može biti veoma mala i nemoguća za detekciju.
Test na heliko bakteriju iz krvi je brz, a radi se iz uzorka krvi, odnosno seruma pacijenta. U uzorku se, metodom koja se naziva ELISA, određuje prisustvo antitela jedinstvenih za infekciju heliko bakterijom. Međutim, ovaj test se ne preporučuje kao test za pacijente koji su ranije bili zaraženi heliko bakterijom. Naime prisustvo antitela može biti posledica ranije izloženosti, a ne samo trenutno aktivne infekcije.
Takođe, ovim testom se ne može utvrditi ni da li je primenjena terapija bila efikasna, jer se antitela zadržavaju u krvi mesecima posle uspešne eliminacije heliko bakterije iz želuca. Samim tim nalaz može biti pozitivan iako se heliko bakterija više ne nalazi u želucu i pacijent je izlečen. Prosečna cena ovog testa je oko 2400 din (određuju se i IgG i IgA antitela na Helicobacter pylori).
Test na heliko bakteriju iz stolice
Da bi se otkrila heliko bakterija, test iz stolice je veoma delotvoran. U pitanju je pregled stolice (fecesa) na određivanje Helicobacter pylori antigena (HpSA test).
Antigeni su, na primer, bakterije, virusi, paraziti, alergeni ili njihovi delovi koje imuni sistem prepoznaje kao strane „napadače“. Organizam kad se susretne sa njima počinje da proizvodi specifična antitela. Antitela se vezuju za antigene i na taj način ih neutrališu.
Test na heliko bakteriju iz stolice je brz, tačan i koristi se za određivanje dela helikobakterije (antigena) u uzorku stolice. Ovaj jednostavan test omogućava visokospecifično i tačno određivanje delova heliko bakterije u stolici, koji, iz želuca, preko tankog i debelog creva, direktno dospevaju u feces (stolicu). Ovaj test je sve popularniji i preporučuje se i od strane Svetske zdravstvene organizacije. Smatra se da je on najbolji izbor među neinvazivnim testovima, jer omogućava i postavljanje dijagnoze trenutne Helicobacter pylori infekcije, ali i praćenje efikasnosti terapije. Naime, ako je terapija bila efikasna, ovaj test pokazuje negativan rezultat, što znači da nema delova heliko bakterije u uzorku, i obrnuto.
Test iz stolice na heliko bakteriju je najbolje uraditi četiri nedelje po završetku terapije, kako bi se izbegli lažno negativni ili lažno pozitivni rezultati. Prosečna cena ovog testa je oko 1000 din.
Invazivni testovi na heliko bakteriju – biopsija
Otkrivanje prisustva heliko bakterije u želucu može se vršiti i izuzetno pouzdanom, ali invazivnom metodom – uzimanjem uzoraka tkiva želuca u toku endoskopskog pregleda (gastroskopija). Uzet materijal tkiva može da se ispituje na različite načine, na primer bojenjem kada se mikroskopski utvrđuje prisustvo heliko bakterije, ureaza testom, kultivisanjem heliko bakterije iz uzorka, ili lančanom reakcijom polimeraze (PCR) kojom se određuje prisustvo DNK bakterije.
I u ovom slučaju, test se preporučuje četiri nedelje po završetku terapije. Cena ovog testa na heliko bakteriju uključuje endoskopski pregled (gastroskopiju), koja, u zavisnosti od klinike, iznosi najmanje 12000 din, kao i analizu samog uzorka (oko 1800 din).
Autor: dr Ivana Beara, doktor biohemijskih nauka