Helikobakterija i čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu su čvrsto povezani. Da li ste znali da je Helikobakterija glavni uzročnik čira? Čak 80% ljudi sa čirom je pozitivno na Helikobakteriju. Zato je veoma bitno da se redovno kontrolišemo na prisustvo Helikobakterije u želucu i ne dozvolimo da infekcija uznapreduje i dovede do teških oblika bolesti.

Čir predstavlja oštećenje sluzokože želuca ili dvanaestopalačnog creva koje je nalik rani na koži. Uopšteno govoreći, čir nastaje kao posledica poremećaja ravnoteže između odbrambenih i štetnih faktora koji deluju na sluznicu želuca. Kada prevagnu štetni faktori, želudačna kiseline počinje da uništava zaštitni sloj sluznice, pri čemu dolazi do narušavanja strukture zida želuca ili dvanaestopalačnog creva i stvaranja čira (ulkusa). Kod uznapredovalog čira, želudačna kiselina može stvoriti bolnu otvorenu ranu koja može i da krvari. Dvanaestopalačno crevo predstavlja gornji deo tankog creva, tj. deo tankog creva koji se direktno nastavlja na želudac, i samim tim je i ono podložno negativnom uticaju želudačne kiseline.

Simptomi čira

Najčešći simptomi čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu su raznovrsni, a mogu biti: jak bol (pečenje) u stomaku, osećaj sitosti i nadutost, podrigivanje, netolerancija prema masnoj hrani, gorušica, mučnina ili povraćanje. Bol u stomaku kod čira na želucu se javlja odmah nakon jela, dok se bol kod čira na dvanaestopalačnom crevu javlja na prazan stomak (naročito noću) ili par sati posle jela (kada hrana izađe iz želuca).

Ređe, čirevi mogu izazvati ozbiljne simptome kao što su povraćanje krvi – što može izgledati crveno ili crno, tamna krv u stolici ili crna stolica, što je sve znak da čir krvari. Takođe mogu se javiti teškoće sa disanjem, nesvestica, neobjašnjiv gubitak kilograma i promena apetita.

Međutim, mnogi ljudi koji imaju čir nemaju ni jedan od navedenih simptoma ili su ti simptomi veoma blagi, što često odlaže odlazak kod doktora i vodi ka stvaranju još teže kliničke slike koja će se pojaviti kasnije.

Čir i želudačna kiselina

Povećano lučenje želudačne kiseline, pogotova na prazan stomak, pogoršava sve simptome čira, a najčešće dobrinosi osećaju bola u stomaku. Bol se često može ublažiti jedenjem određene hrane koja nautrališe želudačnu kiselinu, kao i sode bikarbone, ili uzimanjem lekova za smanjenje kiseline. Na taj način nastupa samo trenutno olakšanje i simptomi bolesti se na kratko odgađaju.

Želudačna kiselina jeste glavni krivac nastanka čira, odnosno rana na sluznici želuca. Međutim da bi se čir izlečio prvo se mora otkloniti uzrok povećanog lučenja želudačne kiseline. Takođe, moraju se ukloniti svi faktori koji oštećuju sluznicu želuca, pored želudačne kiseline, kao što je Helikobakterija i uzimanje nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL).

Uzročnici čira

Helikobakterija je broj jedan uzročnik nastanka čira! Pored nje učestala oralna primena NSAIL takođe dovodi do nastanka čira, pogotovo kod osoba zaraženih helikobakterijom.

Helikobakterija i čir

Helikobakterija živi u sluzokoži koja oblaže organe za varenje i tako dovodi do upale zida želuca i dvanaestopalačnog creva. Upala zida želuca, u kombinaciji sa povećanim lučenjem želudačne kiseline, koje je takođe posledica prisustva helikobakterije, vrlo lako dovodi do nastanka čira. Čak 80% ljudi kod kojih je dijagnostikovan čir na želucu ili dvanestopalačnom crevu je pozitivno na Helikobakteriju. Takođe, pokazano je da dugotrajna nelečena infekcija helikobakterijom koja je dovela do gastritisa, jeste glavna predepizoda čira na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Zato je od velike važnosti rano otkrivanje infekcije Helikobakterijom, dok se simptomi bolesti još nisu razvili, i njeno uspešno lečenje.

Infekcija heliko bakterijom se najčešće prenosi oralno. Heliko bakterija se unese u usta uglavnom prljavim rukama, prljavom hranom i vodom, jedenjem iste hrane ili istim priborom za jelo sa zaraženom osobom. Smatra se da se većina ljudi inficira još u detinstvu i to uglavnom od majke. Deca jako retko oboljevaju od bolesti koje izaziva Heliko bakterija. Ove bolesti, kao što su gastritis i čir, su karakteristične za srednje doba života pa na dalje. Iako velika većina ljudi koji su zaraženi sa helikobakterijom nikad ne razvije simptome bolesti, nju je neopohodno suzbiti pošto se nikad ne zna kada će dovesti do gastritisa ili čira.

Upotreba NSAIL i čir

Redovna povećana upotreba aspirina, kao i određenih lekova protiv bolova koji se prodaju bez recepta i koji pripadaju grupi NSAIL, takođe može da dovede do nastanka čira. NSAIL su na našem tržištu poznati kao ibuprofen, brufen, defrinol, naproksen i aspirin. Oni iritiraju i oštećuju sluznicu želuca i dvanaestopalačnog creva, i u kombinaciji sa želudačnom kiselinom, dovode do nastanka čira.

Ako se ovi lekovi upotrebljavaju uz infekciju Helikobakterijom nastanak čira se još ubrzava. Takođe, uzimanje određenih drugih lekova zajedno sa NSAIL, kao što su steroidi, antikoagulanti, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI, antidepresivi), alendronat (Fosamak) i risedronat (Actonel), mogu u velikoj meri povećati šansu za nastanak čireva.

Čir, stres, alkohol i pušenje

Postoje i dodatni faktori rizika koji doprinose razvoju čira, a to su pušenje, konzumiranje alkohola, dugotrajan stres i začinjena hrana. Ovi faktori iritiraju i nagrizaju sluznicu želuca ili sami povećavaju lučenje želudačne kiseline. Samim tim, iako ovi faktori direktno ne izazivaju nastanak čira, oni mogu pogoršati simptome bolesti i znatno otežati zarastanje čira i ozdravljenje.

Komplikacije koje čir može izazvati

Ako se ne leči, čir može dovesti do ozbiljnih komplikacija i stanja, koje čak mogu biti i smrtonosne. Komplikacije mogu biti unutrašnje krvarenje čira, koje dovodi do anemije ili ozbiljnog gubitka krvi koje može zahtevati hospitalizaciju ili transfuziju. Takođe, čir može dovesti do nastanka „rupe“u zidu želuca ili dvanaestopalačnog creva, što može dovesti do ozbiljne infekcije trbušne duplje. Čir koji je posledica infekcije Helikobakterijom može biti predepizoda kancera želuca. Studije su pokazale da ljudi zaraženi Helikobakterijom imaju povećan rizik od karcinoma želuca, koji je drugi na svetu uzročnik smrti od kancera.

Lečenje čira

Lečenje čira je prvo usmereno na identifikovanje faktora koji je doveo do nastanka čira. S obzirom da je to najčešće prisustvo Helikobakterije, samo suzbijanje ove bakterije će dovesti do zarastanja čira i sprečiti dalje oštećenje sluzokože. Konvencionalna medicina helikobakteriju suzbija primenom antibiotika i lekova koji smanjuju lučenje želudačne kiseline. Međutim, zbog porasta otpornosti Helikobakterije na antibiotike lečenje čira postaje sve teže i teže. Zato sve veću popularnost imaju alternativni vidovi lečenja infekcije Helikobakterijom kao što je prirodni preparat HerbELICO. Na HerbELICO Helikobakterija ne može da razvije otpornost i on ne izaziva nikakve neželjene ekekte u poredjenju sa antibiotskom terapijom.

U slučaju da je nastanak čira povezan samo sa prekomernom upotrebom NSAIL, čirevi zarastaju prestankom upotrebe ovih lekova za 6-8 nedelja uz terapiju inhibitora lučenja želudačne kiseline.

Prevencija nastanka čira

Značajno možete da smanjite rizik od nastanka čira ako se redovno, npr. svakih par godina, kontrolišete na prisustvo Helikobakterije. U slučaju ranog otkrivanja infekcije helikobakterijom sprečavate mogućnost nastanka komplikacija koje ona izaziva, kao što su pojava gastritisa i čira. Neophodno je više povesti računa o higijeni čestim pranjem ruku vodom i sapunom. Takođe, treba povesti računa da se pije voda iz proverenih izvora kao i da se hrana biljnog porekla koja se jede sirova dobro opere. Ovakvim koracima smanjićete mogućnost ponovne infekcije Helikobakterijom.

Takodje, budite oprezni sa uzimanjem analgetika, pogotovo iz grupe NSAIL. Ako redovno koristite neki NSAIL ili aspirin, pokušajte da nađete alternativu kako bi smanjili rizik od nastanka čira. Uz konsultacije sa vašim lekarom odaberite najmanju moguću dozu, uzimajte lekove uz obrok ili ako je moguće upotrebiti zamenske lekove iz grupe koji ne pripada NSAIL.

Autor: dr Marija Lesjak, doktor biohemijskih nauka

Reference korišćene u tekstu:

Narayanan, M. Reddy, K. M. Marsicano, E. (2018) Peptic Ulcer Disease and Helicobacter pyloriinfection. Mo Med. 115: 219–224.

Lanas, A. Chan, F. K. L. (2017) Peptic ulcer disease. Lancet. 390:613-624.

Xia et al. (2005) Trends in the prevalence of peptic ulcer disease and Helicobacter pyloriinfection in family physician-referred uninvestigated dyspeptic patients in Hong Kong. Aliment Pharmacol Ther. 22: 243-249.

Gisbert, J. P. Legido, J. García-Sanz, I. Pajares J. M. (2004) Helicobacter pyloriand perforated peptic ulcer prevalence of the infection and role of non-steroidal anti-inflammatory drugs. Dig Liver Dis. 36:116-120.